Opšte informacije

Tehnički pregled vozila je djelatnost od opšteg društvenog interesa gledajući iz aspekta sigurnosti saobraćaja na putevima, te isto tako i ekologije.

Stanica tehničkog pregleda mora svoj posao (provjere tehničke ispravnosti motornih i priključnih vozila) obavljati u skladu sa odredbama Zakona o osnovama sigurnosti saobraćaja na putevima u Bosni i Hercegovini, Zakona o cestovnom prijevozu Federacije Bosne i Hercegovine i podzakonskim propisima donesenim na osnovi ovih zakona, uz korištenje svih propisanih uređaja i opreme na stanici tehničkog pregleda, te primjenom procedura za tehnički pregled vozila donesenih na osnovu navedenih propisa.

Prema tome, posao provjere tehničke ispravnosti vozila predstavlja javnu ovlast, te ukoliko se ne poštuju zakonske osnove ista će biti povučena ili će biti izrečene kaznene mjere.

Tehnički pregled vozila obavezan je za sva motorna i priključna vozila, a kako je to i regulisano odredbama Zakon o osnovama sigurnosti saobraćaja na putevima u Bosni i Hercegovini.

Na tehničkom pregledu vozila provjeravaju se svi uređaji koji su serijski ugrađeni u vozilo, bez bitnog rastavljanja dijelova vozila. Na primjer, ako na kontrolnoj tabli svijetli indikator upozorenja koji se odnosi na zračni jastuk, kontrolor tehničke ispravnosti vozila neće provjeravati postojanje istog, niti će rastavljati spomenuti sklop, nego će vozilo proglasiti tehnički neispravnim.

Dakle, svako vozilo koje učestvuje u saobraćaju na putevima mora biti tehnički ispravno, drugim riječima mora zadovoljiti na tehničkom pregledu.

Svaki vlasnik vozila, odnosno vozač trebao bi obaviti prije odlaska na redovni tehnički pregled vozila neki vid pregleda vozila, tj. pregled onih dijelova vozila koji su ključni za sigurno učestvovanje vozila u saobraćaju na putevima. Taj pregled uključuje pregled slijedećih sklopova i uređaja:
upravljač (volan) (položaj, zračnost – vizuelno), radna i pomoćna kočnica (da nema propadanja), stanje tahografa ili nadzornog uređaja/euro tahografa (vizuelno), svjetlosni uređaji na vozilu (poziciona, kratka, duga, gabaritna i stop svjetla, pokazivači smjera, uređaj za uključivanje svih pokazivača smjera i katadiopteri – vizuelno), vjetrobran, retrovizori i druge staklene površine (vizuelno), brisači i perači vjetrobrana (vizuelno), pneumatici (gume) (vizuelno), kontrolna signalizacija u kabini vozila (brzinomjer, kontrolna lampica za dugo svjetlo, tahograf, signalizator rada pokazivača smjera, pokazivač pritiska kočione instalacije, signali ostalih uređaja ugrađenih na vozilo – vizuelno), izduvni sistem (stanje – buka koju proizvode gasovi motora), uređaj za spajanje vučnog i priključnog vozila (vizuelno), oprema vozila (stanje i postojanje) i drugi uređaji bitni za sigurnost saobraćaja na putevima.

Nakon što se uvjerimo vlastitom procjenom da bi svi ti sklopovi i uređaji trebali funkcionisati onako kako je to proizvođač osmislio i definisao, uveliko povećavamo šanse za prolaz na tehničkom pregledu i izbjegavamo nepotrebno gubljenje vremena za dolazak na ponovljeni pregled. Ovo je postupak koji ne bi trebao oduzeti više od nekoliko minuta, može olakšati daljnje radnje, a poseno imajući u vidu činjenicu da je svaki vozač po zakonu dužan te iste radnje obaviti prije svakog uključivanja u saobraćaj sa svojim vozilom.

 

PROCES OBAVLJANJA TEHNIČKOG PREGLEDA U(IZVAN) STANICI(E) TEHNIČKOG PREGLEDA VOZILA (prema Pravilniku o tehničkim pregledima vozila u BiH)

 

Uslovi za obavljanje tehničkog pregleda

Tehničkom pregledu vozila može se pristupiti ako je vozilo čisto i nema značajnog oštećenja boje, ako su mu svi sklopovi podmazani, ako dubina šara na gaznom dijelu pneumatika zadovoljava propisane uslove, karoserija i staklene površine nisu oštećene.

Tehnički pregled obavlja se na praznom vozilu, osim u slučaju opravdane nemogućnosti da se vozilo isprazni od tereta, pod uslovom da takvim pregledom neće biti dovedena u pitanje ispravnost i funkcionalnost instalirane opreme na stanici.

Tehnički pregled vozila mora se izvršiti u potpunosti, bez obzira da li je tokom pregleda utvrđena neispravnost vozila.

 

Mjesto obavljanja tehničkog pregleda

Tehnički pregled vozila ne smije se obavljati izvan objekta stanice za tehnički pregled vozila, osim ispitivanja buke, jačine zvučnih signala i izduvnih gasova.

Izuzetno, tehnički pregled vozila, koja zbog svojih konstruktivnih osobina ne mogu biti pregledana u stanici tehničkog pregleda, može se obaviti na poligonu stanice tehničkog pregleda, koja za to ima odobrenje.

 

Zahtjev za obavljanje tehničkog pregleda vozila

Tehnički pregled vozila se obavlja na zahtjev stranke koja je dužna voditelju na stanici:

a) predočiti dokumente koje je izdala nadležna institucija i koji svjedoče o vlasništvu i tehničkim karakteristikama vozila ili njegovih pojedinih sklopova i uređaja (Saobraćajna dozvola, Potvrda o registraciji, dodatno i atest vozila (ukoliko je došlo do promjene tehničkih podataka o vozilu)),

b) priložiti dokaz o uplati naknade u skladu sa važećim cjenovnikom usluga za obavljanje tehničkog pregleda vozila, i

c) predočiti osobni identifikacioni dokument (lična karta, pasoš ili vozačka dozvola).

 

TOK TEHNIČKOG PREGLEDA VOZILA

Tehnički pregled se sastoji od identifikacije, vizuelnog pregleda i pregleda uz korištenje propisanih uređaja i opreme u stanici tehničkog pregleda.

Tehnički pregled se obavlja bez bitnog mehaničarskog rastavljanja dijelova vozila.

 

Identifikacija vozila

Za svako vozilo koje se pojavi u stanici radi obavljanja tehničkog pregleda, vrši se identificiranje vozila, tako što se vrši upoređivanje broja šasije (VIN), broja motora i registarskih tablica koji su na vozilu, sa istim koji se nalaze u dokumentaciji vozila.

Za vozila pogonjena gasom kontrolor detektorom gasa utvrđuje nepropusnost uređaja za gas, i to prije ulaska u objekat stanice tehničkog pregleda.

Ako se utvrdi da podaci u dokumentaciji vozila ne odgovaraju stvarnim podacima vozila, tehnički pregled se neće obaviti a vozilo će se uputiti na utvrđivanje tehničkih karakteristika kod institucije ovlaštene za certificiranje vozila. Po dobijanju certifikata od ove institucije, stanica za tehnički pregled će ponovo obaviti tehnički pregled vozila i izdati potvrdu o tehničkoj ispravnosti vozila prema odredbama Pravilnika o tehničkim pregledima vozila i na istoj obavezno označiti polje “Promjena tehničkih podataka”.

Ako se osnovano posumnja da su podaci na vozilu ili u dokumentima o vozilu prepravljeni, a vozilo je tehnički ispravno, u eTP se unosi naznaka da se radi o vozilu sa sumnjivim podacima te kratko obrazloženje podataka koji su sumnjivi.

Za vozilo koje nema utisnut broj šasije ili taj broj nije utisnut na pločici proizvođača vozila, tehnički pregled vozila može se ovjeriti samo ako se prethodno utisnu brojevi od strane ovlaštene institucije i za to izda odgovarajući certifikat.

 

Vizuelni pregled vozila

Vizuelnim pregledom vozila kontrolor tehničke ispravnosti vozila na stanici tehničkog pregleda utvrđuje stanje:
a) karoserije vozila;
b) pneumatika (guma);
c) staklenih površina (šajbi, stakala, svjetala);
d) boje vozila.

Kontrolor tehničke ispravnosti vozila pregleda i utvrđuje da li vozilo ima sve propisne oznake (shodno vrsti vozila kojoj vozilo pripada – L, M, N, O), jesu li one pravilno postavljene, dobro pričvršćene i ispravne, odnosno da li su oštećene i prljave u tolikoj mjeri da je narušen njihov funkcionalni i estetski izgled. Za registarske tablice provjerava se i jesu li originalne i istovjetne na oba kraja vozila, uz izuzetak onih vozila koja imaju registarsku tablicu postavljenu samo na zadnjoj strani vozila (naprijed ili pozadi).

 

Pregled uz korištenje uređaja i opreme

Nakon vizuelnog pregleda vozila slijedi kontrola ispravnog funkcionisanja pojedinih sistema na vozilu, koristeći uređaje i opremu na stanici tehničkog pregleda.

Na stanici za tehnički pregled vozila su obavezni uređaji:

a) za kontrolu kočnog sistema vozila sa:

1. valjcima kojima se istovremeno mjeri sila kočenja na obodu točka kod motornih i priključnih vozila i utvrđuje posebno za lijevu i desnu stranu iste osovine, sa ugrađenim vagama;
2. dinamometrom za mjerenje sile pritiskanja na papučicu radne i pomoćne kočnice;
3. mjernim uređajima za mjerenje pritiska zraka u kočnim instalacijama zračnih kočnica (samo za teška vozila);
4. uređaji za mjerenje usporenja vozila na poligonu (deakcelerometar).

b) za kontrolu svjetlosnih uređaja:

1. regloskop s ugrađenim svjetlomjerom koji omogućuje utvrđivanje podešenosti kratkih i dugih svjetala i mjerenje intenziteta svjetlosti. Regloskop mora biti postavljen na nivelirano postolje sa ugrađenom vizirnom napravom.

c) za kontrolu emisije izduvnih gasova:

1. za mjerenje zatamnjenosti izduvnih gasova diesel motora koji mora posjedovati programsku opremu za vođenje ispitivanja i mogućnost ispisa rezultata mjerenja;
2. za mjerenje sastava (koncentracije) izduvnih gasova (CO, λ, HC, NOx, CO2) benzinskih motora koji mora posjedovati programsku opremu za vođenje ispitivanja i mogućnost ispisa rezultata mjerenja;

d) manometar za kontrolu pritiska zraka u pneumaticima;
e) fonometar za mjerenje buke vozila i jačine zvuka sirene vozila.

U obaveznu opremu na stanici za tehnički pregled vozila spadaju:

a) nagazna ploča za kontrolu usmjerenosti točka (tzv. špura);
b) indikator kvaliteta ili stanja kočne tečnosti ili uređaj za mjerenje tačke isparavanja kočne tečnosti;
c) kanalska dizalica;
d) razvlačilica;
e) kompresor (ili priključak na kompresorsku stanicu);
f) uglomjer za mjerenje slobodnog hoda točka upravljača kojim se može tačno utvrditi svaki pojedinačni stepen ugla zakretanja;
g) uglomjer za mjerenje nagiba priključka punjenja gasa na rezervoaru za gas;
h) pomično mjerilo za mjerenje dubine šare gaznog sloja pneumatika ili dubinomjer;
i) uređaj za kontrolu spajanja električne instalacije između vučnih i priključnih vozila;
j) hronometar (štoperica);
k) metar ili metarsku traku minimalne dužine 25 m;
l) indeks (etalon) osnovnih boja;
m) uređaj za odvođenje izduvnih gasova koji mora biti postavljen uz svaku tehnološku liniju (ili prostor između njih tako da se može upotrebljavati na više tehnoloških linija);
n) za kontrolu nepropusnosti gasne instalacije (detektor gasa);
o) optički čitač bar-kodova vozila, povezan sa informatičkim sistemom iz stava (1) ovog člana. Postavlja se sa lijeve strane tehnološke linije iza prvog kontrolnog uređaja i priključuje na računar odgovarajućim priključnim kablom maksimalne dužine 3 m, da bi se očitao bar-kod. Umjesto ovog optičkog čitača na prostoru Federacije Bosne i Hercegovine na svim ovlaštenim stanicama tehničkih pregleda instaliran je video nadzorni sistem zajedno sa jedinstvenim informacionim sistemom aTEST, kojim su između ostalih povezne i stanice tehničkih pregleda i MUP-ovi (putem IDDEEA-e – bivši CIPS).
p) minimalno dva klinasta podmetača za točkove vozila;
q) sitni automehaničarski alat;
r) stručnu literaturu, zbirku važećih propisa, procedure za pregled vozila usklađene sa propisima kojima je regulisan način obavljanja tehničkog pregleda koji su na snazi i katalog sa masama praznih vozila,
s) priključak za telefonsku liniju.

Pored prethodno navedene opreme, stanice za tehnički pregled mogu posjedovati i:

a) uređaj za ispitivanje amortizera;
b) uređaj za simuliranje osovinskog opterećenja vozila koja se ispituju;
c) posebnu tehnološku liniju za ispitivanje tehničke ispravnosti motocikala;
d) uređaj za kontrolu providnosti stakala;
e) uređaj za kontrolu najveće brzine motocikla sa kontinuiranom promjenom brzine.

Obzirom da je raspored uređaja i oprema na svakoj stanici tehničkog pregleda različit, to će i redoslijed radnji prilikom provjere tehničke ispravnosti vozila time biti uslovljen.

 

Primjeri rasporeda opreme na stanici tehničkog pregleda

Kao što se može vidjeti iz same liste prethodno navedenih uređaja i opreme na stanici tehničkog pregleda, ovaj posao zahtijeva veoma veliko znanje i uvježbanost kontrolora tehničke ispravnosti vozila. Naime, prema provedenoj analizi u toku 2009. i 2010. godine o vremenu potrebnom za obavljanje tehničkog pregleda putničkog automobila na velikom broju stanica tehničkih pregleda vozila u Federaciji Bosne i Hercegovine potrebno je oko 23 minute.

Prilikom obavljanja tehničkog pregleda vozila koje je opremljeno dijelovima i uređajima koji nisu obavezni na vozilu, ali isti utiču na sigurnost saobraćaja na cesti, kontrolor je dužan provjeriti ispravno funkcioniranje i takvih uređaja. Dodatno, svi uređaji i oprema na vozilu koje je proizvođač vozila ugradio moraju biti ispravni i ispravno funkcionisati.

Mnogi vlasnici vozila diskutuju sa stručnim osobljem na stanici tehničkog pregleda, o tome šta ”rade” njihovom vozilu (zašto daju toliki gas, zašto toliko pritišću kočnicu, što je problem ako sam na vozilo postavio šire ili veće gume od dozvoljenih, zašto mi ne daju tamne folije na staklima) i zbog čega je njihovo vozilo tehnički neispravno, kada ”super” koči. Još uvijek su kočioni sistemi (radna, pomoćna i parkirna kočnica) najvećim uzrokom tehničke neispravnosti prilikom tehničkog pregleda vozila u Federaciji Bosne i Hercegovine.

U nastavku slijede neka zakonska ograničenja kojih se moraju pridržavati stanice tehničkih pregleda pri donošenju ocjene, da li je određeni sistem na vozilu tehnički ispravan ili ne.

 

SASTAV I OBOJENOST IZDUVNIH GASOVA NA MOTORNIM VOZILIMA

Sastav i obojenost izduvnih gasova na motornim vozilima definisan je u PRAVILNIKU O ISPITIVANJU IZDUVNIH GASOVA MOTORNIH VOZILA (EKO test) U STANICAMA ZA TEHNIČKI PREGLED VOZILA (Službene novine FBiH, broj 102/16).

U svrhu smanjenja štetnih uticaja izduvnih gasova na okolinu, počevši od 1. januara 2017. godine, u svim stanicama za tehnički pregled vozila, prilikom obavljanja redovnog tehničkog pregleda vozila istovremeno će se vršiti i ispitivanje sadržaja izduvnih gasova motornih vozila – EKO test.

EKO test se radi jednom godišnje uz redovni tehnički pregled. Ukoliko vozilo ne podliježe obavezi obavljanja tehničkog pregleda u toj kalendarskoj godini, tada vlasnik vozila nema obavezu uraditi EKO test u toj godini dana.

Rezultati EKO testa neće imati uticaja na prolaznost vozila na tehničkom pregledu do 1. januara 2020. godine, do kada traje prelazni period ispitivanja izduvnih gasova.

Od 1. januara 2020. godine vozilo koje se mora podvrgnuti EKO testu mora zadovoljiti i zahtjeve o kvalitetu izduvnih gasova u skladu sa propisima donesenim u Bosni i Hercegovini.

Prelazni period ispitivanja izduvnih gasova iskoristit će se kako bi se svaki pojedinačni vlasnik upozorio na eventualne nedostatke u izduvnim gasovima njegovog vozila, te kako bi se istom omogućilo dovoljno vremena da svoje vozilo popravi ili podesi i dovede količinu štetnih izduvnih gasova u ispravno stanje.

Ispitivanje izduvnih gasova obavezno je za slijedeće kategorije motornih vozila: putnički automobili (M1), autobusi (M2 i M3), teretna motorna vozila (N1, N2 i N3).

EKO test se ne provodi ako je:

a) motorno vozilo opremljeno dvotaktnim benzinskim motorom,

b) motorno vozilo opremljeno benzinskim motorom proizvedeno prije 1970. godine,

c) motorno vozilo opremljeno benzinskim motorom ako mu konstrukciona brzina nije veća od 50 km/h,

d) motorno vozilo opremljeno dizelskim motorom proizvedeno prije 1980. godine,

e) vozilo opremljeno dizelskim motorom i ako mu konstrukciona brzina nije veća od 30 km/h,

f) motorno vozilo opremljeno alternativnim izvorom energije poput vozila pogonjenog električnom energijom, hibridno vozilo, vozilo pogonjeno vodonikom ili na gorive ćelije.

Kod vozila pogonjenog alternativnim pogonskim gorivom (CNG, LPG) prilikom provođenja EKO testa koristi se gorivo koje daje nepovoljniju emisiju i tako dobijeni rezultati ispitivanja izduvnih gasova unose se u odgovarajuću bazu podataka informacionog sistema.

Za potrebe EKO testa motori cestovnih vozila se dijele na slijedeće kategorije:

a) BEZ-KAT motori su benzinski motori bez katalizatora i bez λ-sonde, odnosno benzinski motori s katalizatorom ali bez λ-sonde.

b) REG-KAT motori su benzinski motori s regulisanim katalizatorom trostrukog djelovanja (λ-sonda je postavljena samo ispred katalizatora).

c) REG-KAT-OBD motori su benzinski motori s regulisanim katalizatorom trostrukog djelovanja i dijelovima i programom za kontrolu sistema za pročišćavanje izduvnih gasova (λ-sonde su postavljene ispred i iza katalizatora).

d) DIZEL-SU motori su dizelski motori bez prednabijanja i bez dijelova i programa za kontrolu sistema za pročišćavanje izduvnih gasova.

e) DIZEL-TURBO motori su dizelski motori s prednabijanjem i bez dijelova i programa za kontrolu sistema za pročišćavanje izduvnih gasova.

f) DIZEL-OBD motori su dizelski motori sa ili bez prednabijanja i sa dijelovima i programima za kontrolu sistema za pročišćavanje izduvnih gasova.

 

Granične vrijednosti izduvnih gasova za pojedine kategorije motora SUS

Prilikom provedbe EKO testa za REG-KAT i REG-KAT-OBD motor, prvo se mjeri sadržaj i karakteristike izduvnih gasova na povišenoj brzini obrtaja motora.

Granične vrijednosti izduvnih gasova koje pojedini motori moraju zadovoljiti na EKO testu su slijedeće:

a) BEZ-KAT motori proizvedeni 1986. godine i stariji, smiju ispuštati najviše 4,5% ugljen monoksida (CO) na brzini obrtaja motora praznog hoda, nakon što je motor zagrijan na radnu temperaturu ulja propisanu od proizvođača vozila. Brzina obrtaja praznog hoda i temperatura ulja mora biti prema proizvođačkim uputama. Ako radna temperatura nije poznata, motor mora biti zagrijan na najmanje 80°C, mjereći temperaturu ulja u motoru.

b) BEZ-KAT motori proizvedeni 1987. godine i mlađi, smiju ispuštati najviše 3,5% ugljen monoksida (CO) na brzini obrtaja motora praznog hoda, nakon što je motor zagrijan na radnu temperaturu ulja propisanu od proizvođača vozila. Brzina obrtaja praznog hoda i temperatura ulja mora biti prema proizvođačkim uputama. Ako radna temperatura nije poznata, motor mora biti zagrijan na najmanje 80°C, mjereći temperaturu ulja u motoru.

c) REG-KAT motori smiju ispuštati najviše 0,3% ugljen monoksida (CO) na povišenoj brzini obrtaja motora bez opterećenja i faktor zraka λ mora biti u granicama od 0,97 do 1,03, nakon što je katalizator progrijan, a motor zagrijan na radnu temperaturu ulja propisanu od proizvođača vozila. Povišena brzina obrtaja i temperatura ulja mora biti prema proizvođačkim uputama. Ako radna temperatura nije poznata, motor mora biti zagrijan na najmanje 80°C, mjereći temperaturu ulja u motoru, a povišena brzina obrtaja motora mora biti od 2.500 do 3.000 min-1.

d) REG-KAT motori smiju ispuštati najviše 0,5% ugljen monoksida (CO) na brzini obrtaja motora praznog hoda, nakon što je motor zagrijan na radnu temperaturu ulja propisanu od proizvođača vozila. Brzina obrtaja praznog hoda i temperatura ulja mora biti prema proizvođačkim uputama. Ako radna temperatura nije poznata, motor mora biti zagrijan na najmanje 80°C, mjereći temperaturu ulja u motoru.

e) REG-KAT-OBD motori smiju ispuštati najviše 0,2% ugljen monoksida (CO) na povišenoj brzini obrtaja motora bez opterećenja i faktor zraka λ mora biti u granicama od 0,97 do 1,03, nakon što je katalizator progrijan, a motor zagrijan na radnu temperaturu ulja propisanu od proizvođača vozila. Povišena brzina obrtaja i temperatura ulja mora biti prema proizvođačkim uputama. Ako radna temperatura nije poznata, motor mora biti zagrijan na najmanje 80°C, mjereći temperaturu ulja u motoru, a povišena brzina obrtaja motora mora biti od 2.500 do 3.000 min-1.

f) REG-KAT-OBD motori smiju ispuštati najviše 0,3% ugljen monoksida (CO) na brzini obrtaja motora praznog hoda, nakon što je motor zagrijan na radnu temperaturu ulja propisanu od proizvođača vozila. Brzina obrtaja praznog hoda i temperatura ulja mora biti prema proizvođačkim uputama. Ako radna temperatura nije poznata, motor mora biti zagrijan na najmanje 80°C, mjereći temperaturu ulja u motoru.

g) DIZEL-SU motori ne smiju imati veći srednji stepen zacrnjenja izduvnog gasa od 2,5 m-1 nakon najmanje tri slobodna ubrzavanja motora od brzine obrtaja praznog hoda do najveće brzine obrtaja motora. Prije prvog ubrzavanja motor mora biti zagrijan na radnu temperaturu propisanu od proizvođača vozila, a ako ista nije poznata ista mora biti najmanje 80°C mjereći temperaturu ulja u motoru.

h) DIZEL-TURBO motori ne smiju imati veći srednji stepen zacrnjenja izduvnog gasa od 3,0 m-1 nakon najmanje tri slobodna ubrzavanja motora od brzine obrtaja praznog hoda do najveće brzine obrtaja motora. Prije prvog ubrzavanja motor mora biti zagrijan na radnu temperaturu propisanu od proizvođača vozila, a ako ista nije poznata ista mora biti najmanje 80°C mjereći temperaturu ulja u motoru.

i) DIZEL-OBD motori ne smiju imati veći srednji stepen zacrnjenja izduvnog gasa od 1,5 m-1 nakon najmanje tri slobodna ubrzavanja motora od brzine obrtaja praznog hoda do najveće brzine obrtaja motora. Prije prvog ubrzavanja motor mora biti zagrijan na radnu temperaturu propisanu od proizvođača vozila, a ako ista nije poznata ista mora biti najmanje 80°C mjereći temperaturu ulja u motoru.

TEHNIČKI USLOVI KOJIMA MORAJU ODGOVARATI KOČIONI UREĐAJI NA VOZILIMA

Tehnički normativi za ocjenu efikasnosti sistema kočenja motornih i priključnih vozila iznose:

 

Normativi iz prethodne tabele primjenjuju se tako da se suma sila kočenja na obodu svih točkova koje nastaju neposredno prije blokiranja točka (ili suma sila kočenja aktiviranih maksimalnim silama aktiviranja) podijeli s težinom vozila uvećanom za težinu tereta koji se trenutno nalazi u njemu i pomnoži s konstantom 100. Ovako dobiveni rezultat mora biti veći ili jednak propisanoj vrijednosti koeficijenta kočenja.

 

Razlika sila kočenja za radnu kočnicu na točkovima iste osovine ne smije biti veća od 25%, a za pomoćnu kočnicu 30%. Za izračunavanje postotka razlike sile kočenja na istoj osovini uzimaju se sile kočenja koje nastaju neposredno prije blokiranja točkova ili sile kočenja aktivirane maksimalnim silama aktiviranja. Za osnovicu izračunavanja postotka razlike sile kočenja točka na istoj osovini, uzima se veća sila kočenja.

 

Nejednolikost sile kočenja na točku ne smije biti veća od 20%. Postotak nejednolikosti sile kočenja izračunava se na približno polovini sile kočenja koja izaziva blokadu. Za osnovicu izračunavanja postotka nejednolikosti sile kočenja, uzima se veća sila kočenja.

 

Kod vozila koja imaju dva kruga kočenja u slučaju otkaza jednog kruga, preostali krug treba osigurati kočni koeficijent od 15%. Sistem kočenja radne kočnice treba biti takav da izdrži maksimalnu silu na papučicu kočnice od 100 daN (tj. 100 kg).

 

Na svim vozilima koja imaju ugrađene uređaje ili programe za automatsku regulaciju sile kočenja proporcionalno promjeni opterećenja, moraju biti na vidljivom mjestu postavljeni svi tehnički podaci za podešavanje tog uređaja.

 

Vozila koja se ne mogu ispitati na statičkom ispitivanju kočnica (valjcima) ispituju se kočenjem u vožnji na ravnoj i suhoj asfaltnoj površini, korištenjem deakcelerometra – uređaja za mjerenje usporenja vozila. Ovako dobiveno usporenje mora biti veće ili jednako od apsolutne vrijednosti koeficijenta kočenja pomnoženog s konstantom 10. Minimalna početna brzina tokom ovih ispitivanja iznosi 50 km/h za putnička vozila, 40 km/h za druga motorna vozila, a za motorna vozila koja ne mogu postići te brzine, 80% od njihove maksimalne brzine.

 

Radna i specijalna vozila koja na ravnom putu ne mogu razviti brzinu veću od 55 km/h mogu imati smanjeni koeficijent kočenja za 30% od propisanog za radno i pomoćno kočenje.

 

Temperatura isparavanja tekućine u kočionom sistemu, ne smije biti niža od 155°C. Razlog je veoma ozbiljan, a to je velika mogućnost pojave vazdušnih džepova u kočionoj tečnosti i propadanja kočnice prilikom naglog kočenja.

I tako dalje.